Razvoj i plasiranje novog proizvoda ili usluge zahtjevan je proces i od velikog značaja za male tvrtke. Za razliku od korporacija, resursi malih tvrtki su ograničeni i poduzetnici često nemaju poslovnu sposobnost olako ulaziti u projekte koji mogu završiti gubitcima i negativno utjecati na ukupno poslovanje i imovinu. Stoga sustavno upravljanje rizicima mora biti u poslovnom kalendaru svakog poduzetnika.

Upravljanje rizicima je neizostavan proces u velikim organizacijama, a svakako bi trebao biti i na popisu svakog poduzetnika. Negativni rizici, ako su zanemareni, mogu biti pogubni za tvrtku i vlasnika ne samo u direktnom financijskom smislu, već su tu i reputacija tvrtke i poduzetnika kao osobe, nezadovoljstvo klijenta, loša kvaliteta proizvoda ili usluge, gubitak tržišta, probijanje zakonskih okvira itd.

Risk-menadžment je disciplina koja se osim negativnih bavi i pozitivnim rizicima (tzv. risk opportunity). To su situacije koje će, ako se dogode, poduprijeti uspjeh našeg projekta, primjerice: subvencija iz EU fondova koji nisu u inicijalnom financijskom planu projekta. Postoje brojni standardi upravljanja rizicima, a s obzirom na to da razvoj novog proizvoda ili usluge zahtijeva projektni pristup, preporuka je koristiti standarde Project Management Institutea. Iz predloženih standarda jednostavno i učinkovito kreirajte vlastitu metodologiju koja načelno prati ovaj slijed:

1. Identifikacija rizika – Prvi korak je popisati sve prilike i neprilike koje mogu zadesiti naš projekt u jednoj jednostavnoj tablici, tzv. Risk registar. Rizike možemo prepoznati temeljem osobnog ili tuđeg iskustva na istim ili sličnim projektima te iz razgovora sa sudionicima projekta. Ono što je važno naglasiti jest da se rizici identificiraju u svakoj fazi razvoja proizvoda ili usluge: kod kreiranja poslovnog plana, preko dizajna i razvoja do plasiranja na tržište. Primjeri rizika iz različitih industrija: neisporuka robe na vrijeme, novi zahtjevi klijenata, nova zakonska/regulatorna ograničenja, ponuda konkurencije, bolesti i vremenske nepogode u poljoprivredi, promjena financijskih uvjeta s partnerima (banka, dobavljači, logistika) itd.

2. Analiza rizika – Sljedeći korak je utvrditi koliko će nas svaki rizik “koštati” ako se dogodi, dakle, utvrditi financijski utjecaj i vjerojatnost događaja. Tako ćemo moći rangirati rizike i fokusirati se na one najvažnije.

3. Strategija upravljanja rizicima – Nakon analize donosimo odluke kako ćemo dalje postupati. Kod rizika koji potencijalno imaju velik utjecaj poduzimamo aktivnosti s ciljem smanjenja posljedica ili prevencije događaja, primjerice: polica osiguranja, investicija u dodatne resurse, investicija u proširenje testiranja, aneksiranje ugovora s partnerima i sl. S druge strane, ako ne možemo utjecati na određeni rizik ili smo spremni prihvatiti ga (ako se dogodi, preživjet ćemo), za takve rizike nećemo poduzimati nikakve aktivnosti, odnosno gubiti vrijeme i resurse.

Za kraj, važno je naglasiti da je upravljanje rizicima iterativni postupak jer se “snaga” identificiranih rizika mijenja kroz vrijeme, a neke nove situacije donose nove rizike. Važno ih je prepoznati na vrijeme i njima pametno upravljati.